"Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli: ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, on nastavlja, kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima čini lijepim ono što rade.'' (Junus, 12)
Uzvišeni ističe čovjekov strah kada ga zadesi nevolja ''A kada ga nevolja dotakne onda se dugo moli'', tj.mnogo, jer kada ga snadje nevolja, boji se i zabrine, i mnogo se moli da je odstrani u svim njegovim stanjima, a kada mu Allah otkloni nevolju, on odustane, udalji se ustranu i ode kao da mu nije ništa bilo: ''On nastavlja, kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila.''
Primjedbe
Objavi komentar