Kako u dovi tražiti dunjalučka dobra?

U kur'anskoj dovi: "Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!", primjećujemo da Svevišnji Allah spominje dunjaluk prije ahireta. Ali, to ne znači da molitelj u dovi traži dunjaluk, govoreći: "Gospo­daru moj, podari mi imetak, daruj mi vlast, počasti me ugledom ... " zaboravljajući na ahiret. U ovoj dovi dunjaluk je spomenut na prvom mjestu zato što je on mjesto stjecanja ahireta i provjeravanja čovjekovog vjerovanja.  

 Dunjaluk je put koji vodi do Džen­neta ili Džehennema. Na dunjaluku ljudi rade i pokazuju trud, a naposljetku slijedi ahiret, gdje se polaže račun i izlažu dunjalučka djela i poslovi.

Svemilosni Allah upozorava nas na opasnost i pogubnost dunjalučke dove u kojoj se zanemaruje i ne spominje ahiret. Opasnost takve dove ogleda se u tome što vjernik, ako u svojoj dovi moli samo za dun­jalučke ukrase i darove, nije ništa bolji od nevjernika, izjednačuje se s njime, jer nevjernik ne priznaje ahiretski život i ne osvrće se na ono što slijedi na ahiretu. O takvoj vrsti ljudi Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: " ...Ima ljudi koji govore: 'Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovome svijetu!' Takvi na onom svijetu neće imati ništa." (El-Bekare, 200.) Ovo nas podsjeća da vjernik u svojoj dovi ne smije tražiti samo dunjalučka dobra, već i ahiretska. Od dunjalučkih dobara će moliti sve što mu je potrebno da bi postigao uspjeh i spas na ahiretu. Upravo onako kako o tome kazuje naš Plemeniti Gospodar: "l na­stoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine." (El-Kasas, 77.) 

Od vjernika se zahtijeva da u svojoj dovi moli za dobro dunjaluka i dobro ahireta, ali u onoj mjeri koliko mu je potrebno od dunjaluka i ahireta i onoliko koliko je svaki od ova dva svijeta važan i vrije­dan. Kad čovjek u dovi moli i traži nešto od Uzvi­šenog Allaha, molba treba sadržavati riječi koje priliče da se upute Uzvišenom Allahu i imajući na umu Njegovu neograničenu moć. Tako ne dolikuje da se u dovi molitelj ograničava samo na prolazna dunjalučka dobra, već u svom traženju od Svemogućeg Allaha treba obuhvatiti blagodati dunjaluka i ahi­reta. U Kur'anu, Svemilosni je rekao: "A ima i onih koji govore: 'Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!'" (El-Bekare, 201.)

Islamski učenjaci nemaju jedinstven stav o tome šta se podrazumijeva pod pojmom " dobro na ovome svijetu" (hasenetud-dun'ja). Neki smatraju da je to čestita supruga, a da se pod pojmom "dobro na onome svijetu" (hasenetul-ahireh) misli na Džen­net. Drugi učenjaci tvrde da je "dobro na ovome svijetu" znanje, jer znanje čovjeka nadograđuje i upotpunjuje, a da je "dobro na onome svijetu", pak, Alla­hovo praštanje grijeha ili magfiret. Možemo zaključiti da su islamski učenjaci saglasni da je "dobro na onome svijetu" Allahov oprost grijeha vjernicima:, ukazivanje milosti i nagrađivanje Džennetom, a što se tiče "dobra na ovome svijetu", nema potrebe da ovaj pojam sužavamo i ograničavamo na samo jednu blagodat.

Dobro na ovome svijetu (hasenetud-dun'ja) jeste sve ono što čovjeka čini dobrim ili boljim kod njego­vog Gospodara i što ga približava Njemu i Njegovoj milosti.

Dobro na onome svijetu (hasenetul-ahireh) jeste da čovjek bude spašen od džehenemske vatre, jer samo udaljavanje i odmicanje od ahiretske vatre je blagodat i dobro. Ako čovjek bude uveden u Džen­net, prva blagodat, koja mu je ukazana, jeste udaljavanje i spašavanje od mučne džehenemske vatre.